Prije par dana je Sam Altman, osnivač i CEO OpenAI-a – tvrtke iza ChatGPT-a, objavio blog post pod nazivom “The Intelligence Age” kojeg možete pročitati ovdje.

Zanima me što mislite o tome? Na Digitalnom Superheroju vas učim koliko je važno da se naučite baratati umjetnom inteligencijom, makar i za male zadatke.

Kakva su vaša predviđanja? Pozitivna? Negativna? Neutralna?

Preveo sam na hrvatski cijeli tekst pa ga stavljam ovdje:

The Intelligence Age

U sljedećih nekoliko desetljeća, moći ćemo raditi stvari koje bi našim djedovima i bakama izgledale kao magija.

Ovaj fenomen nije nov, ali će biti ubrzan. Ljudi su s vremenom postajali dramatično sposobniji; već sada možemo postići stvari koje bi naši prethodnici smatrali nemogućima.

Sposobniji smo, ne zbog genetskih promjena, već zato što koristimo infrastrukturu društva koje je puno pametnije i sposobnije od bilo koga od nas; na važan način, samo društvo je oblik napredne inteligencije. Naši djedovi i bake – i generacije prije njih – izgradili su i postigli velike stvari. Oni su pridonijeli temelju ljudskog napretka od kojeg svi imamo koristi. AI će ljudima dati alate za rješavanje teških problema i pomoći nam da dodamo nove stupove tom temelju koje sami ne bismo mogli smisliti. Priča o napretku će se nastaviti, i naša će djeca moći raditi stvari koje mi ne možemo.

Neće se dogoditi odjednom, ali uskoro ćemo moći raditi s AI-om koji će nam pomoći da postignemo puno više nego što bismo mogli bez njega; na kraju, svatko od nas mogao bi imati osobni AI tim, prepun virtualnih stručnjaka iz različitih područja, koji će surađivati kako bi stvorili gotovo sve što možemo zamisliti. Naša će djeca imati virtualne učitelje koji mogu pružiti personaliziranu poduku iz bilo kojeg predmeta, na bilo kojem jeziku i u bilo kojem tempu koji im odgovara. Slične ideje možemo zamisliti i za bolje zdravstvo, mogućnost stvaranja bilo kakvog softvera koji netko može zamisliti, i još mnogo toga.

S ovim novim sposobnostima možemo imati zajednički prosperitet u mjeri koja se danas čini nezamislivom; u budućnosti, životi svih ljudi mogli bi biti bolji nego što je život bilo koga danas. Sam prosperitet ne mora nužno usrećiti ljude – ima mnogo nesretnih bogatih ljudi – ali bi značajno poboljšao živote ljudi diljem svijeta.

Evo jednog uskog pogleda na ljudsku povijest: Nakon tisuća godina složenih znanstvenih otkrića i tehnološkog napretka, shvatili smo kako rastopiti pijesak, dodati neke nečistoće, složiti ga s nevjerojatnom preciznošću u iznimno malim razmjerima u računalne čipove, provoditi energiju kroz njega i završiti sa sustavima sposobnim za stvaranje sve sposobnije umjetne inteligencije.

Ovo bi se moglo pokazati kao najvažnija činjenica u cijeloj dosadašnjoj povijesti. Moguće je da ćemo imati superinteligenciju za nekoliko tisuća dana (!); možda će trebati dulje, ali siguran sam da ćemo doći do toga.

Kako smo došli do praga sljedećeg skoka u prosperitetu?

Četiri riječi: duboko učenje je uspjelo.

U više riječi: duboko učenje je uspjelo, predvidljivo je postajalo bolje s većim razmjerima, i posvetili smo mu sve više resursa.

To je zaista to; čovječanstvo je otkrilo algoritam koji je mogao stvarno, istinski naučiti bilo koju raspodjelu podataka (ili stvarno, osnovna “pravila” koja proizvode bilo koju raspodjelu podataka). U zapanjujućem stupnju preciznosti, što je više računske snage i podataka dostupno, to bolje pomaže ljudima u rješavanju teških problema. Bez obzira koliko vremena provodim razmišljajući o tome, uvijek me iznenađuje koliko je to važno.

Ima mnogo detalja koje još trebamo otkriti, ali pogrešno je gubiti se u bilo kojem pojedinačnom izazovu. Duboko učenje funkcionira, i riješit ćemo preostale probleme. Možemo puno toga reći o tome što će se dogoditi sljedeće, ali najvažnije je da će AI postajati bolji s razmjerom, a to će dovesti do značajnih poboljšanja u životima ljudi diljem svijeta.

AI modeli će uskoro služiti kao autonomni osobni asistenti koji obavljaju specifične zadatke u naše ime, poput koordiniranja medicinske skrbi. U nekom trenutku u budućnosti, AI sustavi će postati toliko dobri da će nam pomoći u stvaranju boljih sljedećih generacija sustava i u znanstvenom napretku u svim područjima.

Tehnologija nas je dovela od kamenog doba do poljoprivrednog, a zatim industrijskog doba. Od sada je put do Inteligentnog doba popločan računanjem, energijom i ljudskom voljom.

Ako želimo staviti AI u ruke što većeg broja ljudi, moramo smanjiti cijenu računanja i učiniti ga dostupnim (što zahtijeva puno energije i čipova). Ako ne izgradimo dovoljno infrastrukture, AI će biti vrlo ograničen resurs zbog kojeg će se voditi ratovi i koji će uglavnom biti alat za bogate.

Moramo djelovati mudro, ali odlučno. Zora Inteligentnog doba je značajan razvoj s vrlo složenim i izuzetno visokim ulozima. To neće biti potpuno pozitivna priča, ali potencijal je toliko ogroman da dugujemo sebi, i budućnosti, da naučimo kako se nositi s rizicima koji su pred nama.

Vjerujem da će budućnost biti toliko svijetla da nitko ne može adekvatno pisati o njoj sada; definirajuća karakteristika Inteligentnog doba bit će ogroman prosperitet.

Iako će se događati postepeno, zapanjujući trijumfi – rješavanje klimatskih problema, uspostavljanje svemirske kolonije i otkriće cjelokupne fizike – postat će uobičajeni. S gotovo neograničenom inteligencijom i obilnom energijom – sposobnošću generiranja sjajnih ideja i mogućnošću da ih ostvarimo – možemo postići mnogo toga.

Kao što smo vidjeli s drugim tehnologijama, bit će i nedostataka, i moramo početi raditi sada kako bismo maksimizirali koristi AI-a, a smanjili njegove štete. Jedan primjer je očekivana značajna promjena na tržištu rada (dobra i loša) u narednim godinama, ali većina poslova će se mijenjati sporije nego što većina ljudi misli, i nemam strah da ćemo ostati bez stvari koje možemo raditi (čak i ako to ne izgledaju kao “pravi poslovi” iz današnje perspektive). Ljudi imaju urođenu želju stvarati i biti korisni jedni drugima, a AI će nam omogućiti da pojačamo vlastite sposobnosti kao nikada prije. Kao društvo, ponovno ćemo se naći u ekspanzivnom svijetu i možemo se ponovno usredotočiti na pozitivne igre s dobitkom za sve.

Mnogi poslovi koje danas radimo bi ljudima prije nekoliko stotina godina izgledali kao besmisleno gubljenje vremena, ali nitko ne gleda unazad i ne žali što više nema svjetioničara. Da svjetioničar može vidjeti svijet danas, pomislio bi da je prosperitet oko njega nezamisliv. A ako bismo mogli premotati stotinu godina unaprijed, prosperitet oko nas bi nam bio jednako nezamisliv.